Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti. Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest. Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak  vjernici poste i ne jedu meso.

Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.

Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: "Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!" Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.

Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka „Usta moja, opjevajte“ koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.

Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.

Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.

Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.
Izvor: Laudato

Na Veliku subotu, Crkva u tišini i molitvi kod groba čeka Gospodina.

U subotu navečer, slavi se Vazmeno bdijenje. Crkva je u iščekivanju Isusovog uskrsnuća.

Današnje bdijenje slavi se u večernjim satima kako bi se uskrsna svijeća, s trostrukim usklikom 'Svjetlo Kristovo',  mogla unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak - kako bi plamen uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.

To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore.

Služba svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te 'Alfu' i 'Omegu', prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist je početak i kraj svega stvorenoga.

Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra 'razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju', kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.

Krsna služba započinje blagoslovom vode kojem prethode Litanije svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, to jest od Sotone te ispovijest vjere.

Vodom će biti kršteni odrasli katekumeni ili djeca koja će se krstiti u ovoj noći. Ako nema kandidata za krštenje, tada predvoditelj škropi sve prisutne vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi.

Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju.

Izvor: Laudato

Veliki četvrtak kršćanski je spomendan Isusove posljednje večere, a ujedno je i posljednji dan korizme do  Mise večere Gospodnje. Na misi se na otajstven način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda te počinje Vazmeno trodnevlje.

U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro slavi liturgiju sa svim svećenicima iz biskupije. Tada se blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje, a posvećuje se i krizmeno ulje, te ulje za ređenje svećenika. Nakon biskupove propovijedi svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju, da će vjerno obavljati prihvaćenu službu.

Na Veliki četvrtak navečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje koje se naziva Misa Večere Gospodnje. Spomen je to na večer kad je Isus sa svojim učenicima posljednji put proslavio židovski blagdan Pashe i to dan prije samog blagdana te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju.

Nakon Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme Večere pere učenicima noge, sam predvoditelj slavlja pere noge dvanaestorici odabranih kandidata i tako podsjeća sve okupljene da je euharistija upućena na život – bratsku ljubav svih kršćana koju trebaju širiti u svijet

Tada po posljednji put sviraju orgulje i zvone zvona. Tek će se ponovno oglasiti na Uskrs. Na kraju misnog slavlja pohranjuje se pričest za sutradan, Veliki petak.

Katolici ulaze danas u duboku tišinu u kojoj vjernik ima prigodu razmisliti o veličini žrtve koju je Isus učinio za svakog čovjeka.

Izvor: Laudato